Cesta je dom rock'n'rolla

Hardcore Superstar

C'Mon Take On Me

Datum izdanja:	1.3.2013.
Izdavač:	Nuclear Blast / Maldoror
Žanr:	Rock, Glam

Popis pjesama:

• 1. Cutting The Slack
  2. C'mon Take On Me
  3. One More Minute
  4. Above The Law
  5. Are You Gonna Cry Now
  6. Stranger Of Mine
  7. Won't Take The Blame Pt. 1
  8. Won't Take The Blame Pt. 2 (Sect Meeting)
  9. Dead Man's Shoes
  10. Because Of You
  11. Too Much Business
  12. Long Time No See

U red popularnijih švedskih bendova pripada Hardcore Superstar, koji je svoj najveći uzlet ubilježio nakon osam godina postojanja i izlaska petog albuma, koji se zove kao i bend - "Hardcore Superstar" (2005.).

Do tada je bio jedan od zanimljivijih sastava neke nove ere glam/sleaze metala koja se formiravala u Skandinaviji. Uskoro se dogodila prava najezda bendova takvog i srodnih mu subžanrova, a Hardcore Superstar promaknuo se u jednog od barjaktara, a s nadolazećim albumima tako nešto i potvrđivao.

Stigla je tako 2013. i deveti studijski album "C'mon Take on Me" kojim će bend sigurno nastaviti kretati se trasom uspješnosti i koji se nije puno više odmaknuo od prethodnika. Razlika je u tome da je možda mrvicu raznovrsniji i malo kombinatorniji kroz spoj hard rocka, glama, sleazea, punka i thrash metala, ili kako ga sami članovi benda, a time i svi ostali znaju i vole nazivati – street metal. Sve u svemu, radi se o izdanju baziranom na energičnijim, metalu sklonih melodijama i relativno osvježenim, iako poprilično jednostavno strukturiranim pjesmama koje odišu zabavnjačkim i entuzijastičkim ritmovima.

Zaštitni znak benda su hrapavi, ali istovremeno i raznoliki vokali Jockea Berga, koji rockersko/metalnoj grubosti i sirovosti mogu i jako dobro znaju pretpostaviti emocionalnije intonacije. Gitarski riffovi i solo dionice su, baš onako, cool, no prigovoriti im se može zbog činjenice da djeluju jako potrošeno i jednolično, skoro pa neinventivno, otprilike kao i ritam sekcije, koje se nisu previše potrudile da izađu iz okvira pratnje. No sve u svemu, kako rekosmo, album ima energije, ima dinamike, ima potencijala, u svojoj jezgri djeluje dosta zdravo i optimistično, što je u današnjim vremenima velika prednost, kao i činjenica da ima nekoliko pjesama koje bi se mogle duže pamtiti.

Čak je i zanimljiv intro "Cutting The Slack", koji je, kao, neka modernija kombinacija synth-popa i burleske, "C'mon Take On Me" melodijski je naslov energičnijeg srednjeg ritma i raspuštenijeg pjevanja, još više snage, uz akustično-atmosferične upadice, nalazimo u prvom singlu "One Minute Silence", a pojačanu koncentraciju melodije u "Because Of You". Akustike nalazimo i u lijepoj blues baladi "Stranger Of Mine" s podvučenim klavijaturama, a klasičnija rock/metal balada krije se iza imena "Long Time No See", u kojem spomenuta Jockeova mogućnost emocionalnog izražavanja dolazi 'na naplatu'.

Najenergičnija, čak bismo mogli reći i agresivna, skoro pa ljuta pjesma je glam/thrash'n'groovy naslov "Are You Gonna Cry Now", a "Won't Take The Blame pt. 1", usprkos melodijskoj orijentaciji, nudi i ponešto teže atmosfere, poglavito pripojimo li joj njezin follow-up "Won't Take The Blame Pt. 2", segment s popriličnom tromošću i premoćnim vokalom.

Summa summarum izdanja bila bi da se Hardcore Superstar nije u potpunosti zadržao u okvirima očekivanog, a niti je pak previše odmakao od njih. Odnosno, osnovni sound tek je malčice nadogradio i razgradio, trunčicu eksperimentirao, taman toliko da ne bude isti, ali opet da ne ispadne puno drukčiji. I taman toliko da mu se ne može prigovoriti da se ne trudi izbjeći repetitivnost.

Stoga će i nadalje, osim u redovima onih koji ih 'slijepo' slijede ma što god napravili, svoje fanove morati tražiti među ekipom koja voli Mötley Crüe, Hanoi Rocks, Guns N' Roses, Ratt, Aerosmith i slične bendove.