"Tko će slušati tuđu muku?" pitali su se šaljivdžije iz Zabranjenog pušenja. Petak 12. travnja u Vip clubu dao je odgovor - mnogi, naročito ako je izvodi izražajan vokal kojeg prate kreativni muzičari koji mogu povezati različite žanrove.
Treći koncert nove dive sevdaha, Sarajke Amire Medunjanin u seriji od ukupno četiri bio je, ako ne rasprodan, onda blizu tome.
Kao uvod u večer bio je nastup mlade pjevačice Erne Imamović koja gaji solidan pjevački i autorski potencijal a svirala je na dvanaestožičnoj 'akustari' i u prvi plan stavila svoj zvonki glas. Curi je publika dala priliku kao Lyon zagrebačkom Dinamu u Ligi prvaka. Svoj je nastup Erna završila obradom "I'd Rather Go Blind" Ette James.
Ako je Erna imala problema s prijemom i već uobičajenim žamorom, zvijezda večeri bila je lišena takvih stvari. Amira Medunjanin je lako uspostavila odgovarajuću atmosferu koja bi se mogla opisati legendarnom izjavom Davorina Popovića "Slušaj da ti Pjevač nešto kaže".
Amira je malo pjevala (i to briljantno), a malo pričala i skicirala pričice kakvih je Bosna puna. Medunjanin je vlasnica rijetko ekspresivnog glasa koji, vjerojatno, može prebaciti i u neki drugi žanr bez gubitka emocionalne uvjerljivosti, a najtoplije su prihvaćene tradicionali "Jovano, Jovanke", "Ajde Jano", te legendarna "Što te nema" kojoj je namijenjena kulminacija nastupa i koja je od publike doživljena maltene kao religijski obred (da, i to se može učiniti ljudskim glasom).
Medunjanin je bila praćena dvojicom sjajnih muzičara, Edvinom Hadžićem iBoškom Jovićem s kojima je činila jedno tijelo, bez obzira što svatko od navedene trojke ima svoju izvođačku osobnosti. Kontrabasist Hadžić uglavnom je koristio akcente kakve možemo čuti u bluesu (čak je svirao izvrsne minimalističke solaže), dok je gitara Jovića bila žanrovski manje predvidljiva i na momente evocirala mediteranske prizvuke, a Amira je povezivala i davala dubinu, stav, ozbiljnost i vjerodostojnost, i u tome je vjerojatno najbolja u 'regionu'.
Slična se atmosfera kao na koncertu Amire Medunjanin, slična kombinacija emocija, minimalizma, transcedentalnosti i pjevačke uvjerljivosti, ali s drugim akcentima i drugom vizurom može osjetiti na remek-djelu Van Morrisona "Astral Weeks". Jesu teške riječi, no Amira Medunjanin nije pjevačica kakvu vidite svaki dan.
Nema komentara:
Objavi komentar